Ispit savjesti

I.
Jesam li se prije počinka sjetio svoga Boga? Kako sam sudjelovao u današnjem bogoslužju – vedro, s oduševljenjem, možda tromo, pospano? Jesam li rado slušao upute svojih odgojitelja – nastojao ih slijediti?
Kakav sam bio sa subraćom, osobito kod igre – možda grub, nepopustljiv? Da nisam koga povrijedio nadimcima, izrugivanjem? Jesam li učinio što dobra svojoj braći?
Kako sam čuvao svoje stvari? Jesam li pazio da ih ne oštetim, izgubim? Da nisam bio neoprezan u biranju štiva, gledanju televizije, korištenju interneta i mobitela, prepuštao se neurednom sanjarenju i lijenosti?
II.
Jesam li bio točan kod ustajanja? Kamo sam usmjerio svoje prve misli novoga dana? Znam li s Bogom započeti i s njime završiti sva svoja djela? Kako sam obdržavao šutnju – u spavaonicama, razredu? Shvaćam li njezinu potrebu za život u zajednici?
Jesam li učio sa zanimanjem, vedro i marljivo?
Kakav sam u blagovaonici – nesebičan ili sebičan? Znam li se lijepo vladati za stolom, iza sebe ostaviti čisto? Jesam li spreman drugima pomoći? U učenju, kod posta, vedrim raspoloženjem? Jesam li sklon ogovaranju i klevetanju? Prepričavam li tuđe pogrješke, nastojim li ih uvećati?
III.
Jesam li sabrano obavio jutarnju molitvu? Kako sam sudjelovao kod svete mise – pjevanjem, recitiranjem, osobnom molitvom?
Kakav sam u školi – prije dolaska profesora, tijekom same nastave? Vedar i pažljiv ili trom, nezainteresiran, brbljav i pospan?
Kakav sam bio prema subraći na odmoru (šetnji), za vrijeme učenja – plemenit, susretljiv, spreman služiti i pomagati ili sam im bio na teret, smetao im kod učenja upadicama i brbljanjem? Je li moje prijateljstvo na visini? Klonim li se posebnog i nezdravog prijateljevanja?
Jesam li se prilikom kupanja dolično vladao?
Jesam li čuvao sjemenišnu imovinu, svoje i tuđe stvari – pazio da ih ne oštetim, izgubim?
Jesam li smireno, vedro i dragovoljno obuzdavao svoje poglede i misli – izbjegavao lijeno, a možda ponekad i neuredno maštanje?
IV.
Kako obavljam ispit savjesti? Nastojim li pronaći pravi razlog pogrješke ili neuspjeha? Što je s mojim kajanjem i dobrim odukama?
Nastojim li razviti u sebi plemenitost, dobrotu i druge naravne darove koje sam preko roditelja od Boga primio?
Kakav je moj susret s Isusom u svetoj pričesti? Je li to susret dvojice koji se jako vole ili i pri tome ostajem hladan, puštajući se masovnosti da me nosi u neko prazno sanjarenje bez osjećaja i misli?
Što ću učiniti da moj susret s Kristom dođe na pravu visinu sjedinjenja?
Jesam li iskren prema Bogu, subraći i svojim odgojiteljima? Shvaćam li da mi je ta vrlina najpotrebnija za bilo kakav napredak u duhovnom i sjemenišnom životu?
Kako sam učio? Jesam li samostalan u izrađivanju svojih zadataka? Da nisam čak drugima i smetao u marljivom radu?
Jesam li ponosan na kršćanski stav o životu, čistoći i ljubavi? Možda u meni klija tajna želja i zavist mladićima koji ne znaju za ideale kršćanstva? Što sam poduzeo ili poduzimam da to riješim?
V.
Kako čitam i slušam duhovno štivo?
Mogu li čitati časopis ili knjigu duhovnog sadržaja koja u sebi nema izvanredne zanimljivosti, a obogaćuje mi dušu novim spoznajama o duhovnim vrjednotama kršćanstva?
Jesam li smetao druge u učenju i sabranosti? Da nisam bio kome na sablazan, tako da bi se s pravom na mene mogle primijeniti Isusove riječi: »Tko sablazni jednoga od ove moje najmanje braće, bolje bi mu bilo da na vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora«?
Kakav sam prema poglavarima: otvoren, privržen i iskren ili im možda svojom dvoličnošću, nemarom i zatvorenošću priječim da izvrše svoje poslanje?
Što činim da to popravim?
VI.
Koliko držim do sakramentalnoga života, osobito svete mise, svete pričesti i ispovijedi?
Kakva je moja vjera u moć Svetoga Sakramenta, nada da ću primiti milosti potrebne za život na kršćanskoj visini, ljubav prema Djelitelju svih milosti – Ocu, Sinu i Duhu Svetomu? Spremam li se za susret s živim Kristom, svojim Bogom, vođom i prijateljem u svetoj Pričesti?
Kakva je moja ispovijed? Da nije to ponavljanje istih grijeha bez mnogo volje i iskrenosti da svoj život temeljito popravim? Što je s kajanjem i odukama?
Hoće li me ganuti zov Krista koji trpi u braći sela i grada, moje okolice – glad, samoću, nerazumijevanje i prijezir? Afrika i Azija čekaju Kristovo objavljenje! Svi ovi čekaju na mene kao kršćanina i budućeg svećenika? Mislim li na njih?
Gledam li ozbiljno u svoju budućnost, svoj život – ili želim ostati običan, prosječan, u svemu posljednji – najgori, nesposoban ni za što?
Kakav sam prema svojim roditeljima, braći i sestrama, svome župniku te svima onima koji mi čine dobro – kod kuće ili u sjemeništu?
VII.
Jesam li se češće sjetio svoje posvete i u dnevnom životu – osobito u radu, molitvi i igri? Je li moje vladanje na visini, osobito bratska ljubav te zaista služi na čast presvetim Srcima Isusa i Marije?
Jesam li razmišljao o tome što znači vjerovati i ljubiti Isusa Krista? Je li živi Krist Gospodin u svetoj Euharistiji za mene stvarnost s kojom ozbiljno računam, za koju živim?
Sastoji li se moja pobožnost prema blaženoj Djevici Mariji u velikom povjerenju, odanosti i ljubavi, koja zahvaća cijelo moje biće, ili se možda sastoji u ponavljanju nekih molitvica? Znam li se okoristiti njezinom zaštitom i majčinskom pomoću u sređivanju problema svete čistoće?
Jesam li otvoreno i iskreno razgovarao s duhovnikom o tim pitanjima i načinu borbe koji najviše odgovara mojoj naravi?
Znam li cijeniti šutnju i sabranost? Znati šutjeti, znači znati živjeti. Jesam li ikada razmišljao o tome? Zar nije to poteškoća s kojom se često susrećem u zajedničkom životu – kanim li je već jednom riješiti?
Kakav je plan moje obnove za ovaj mjesec? Hoću li ostati isti te opet konstatirati iste grijehe, nemarnosti i pogrješke i kod sljedećega ispita savjesti?
Jesam li svjestan da od moje osobne obnove, ovisi obnova čitavoga mojeg razreda? Što ću učiniti za Krista – mladenački odlučno, iskreno i vedro?