Obitelj - prvo sjemenište

Obitelj je prva škola odgoja. Ona je od Boga ustanovljena kao zajednica muža i žene u ljubavi. Kršćanska obitelj posvećena je sakramentom ženidbe i na taj način, možemo kazati, zalivena krvlju Kristovom. On je svojom žrtvom ljubavi na križu otvorio izvore milosti, koji posvećuju čovjeka i sav njegov život. Tako je sakrament ženidbe milosni temelj da obitelj izvrši svoje poslanje u skladu s Božjom zamisli o obitelji.

Obitelj je svetište nesebične ljubavi, sebedarja, požrtvovnosti u prihvaćanju djece kao Božjega dara. Obitelj je prva škola odgoja u vjeri, nadi i ljubavi. U toj posvećenoj zajednici čovjek dolazi na svijet dočekan ljubavlju oca i majke: u obitelji čovjek raste tjelesno, duševno i duhovno u onim vrijednostima u kojima živi obitelj.

Ako obitelj živi u vjeri, nadi i ljubavi, u tom će ozračju dobra i dobrote rasti i dijete. Sazrijevat će za dosljedan i odgovoran kršćanski život. Stoga je obitelj nenadoknadiva škola ljubavi. Ako ta škola zataji, društvo će dobivati duhovno sakate građane, ljude koji će možda steći određeno obrazovanje, ali će ostati bez odgoja u duhovnim vrijednostima; zato će, doduše, biti obrazovani, ali duhovno i moralno neodgojeni i poneseni strujom materijalističkog i hedonostičkom shvaćanja života i ljudske osobe.

Danas je obitelj u krizi. Događa se nešto slično, da se slikovito izrazimo, kao što se koncem pretprošloga stoljeća u nekim dijelovima Hrvatske dogodilo s vinogradima. Zdravi i plodni vinogradi najednom su počeli žutjeti, sve dok nisu usahnuli. I to je bio jedan od važnih razloga iseljavanja mnogih ljudi u prekooceanske zemlje. Loza je bila napadnuta u korijenu i presahli su tokovi života.

Slično je s obiteljima. Materijalističko shvaćanje čovjeka i obitelji nametnik je koji izgriza korijen obitelji, te u njezinu često krhkom zajedništvu ne struje više sokovi vjere, nade i ljubavi. Zato mnogi mladi, tako brzo i tako lako upadaju u teške poroke nemorala, droge, alkohola, nasilja.

Stoga bih našim kršćanskim i katoličkim obiteljima, za ispit savjesti postavio nekoliko pitanja: je li Evanđelje obiteljska knjiga, kako bi se Riječju Božjom hranile duše djece?

Jesu li obitelji po zajedničkoj molitvi otvorene Duhu Svetomu, da On u roditelje i djecu ulijeva Božju mudrost za ispravan odgoj i z ustrajnost u dobru, protiv svih napasti i zavoditelja? Je li nedjelja – dan Gospodnji – sveti dan za cijelu obitelj kako bi se susrela u euharistijskom slavlju s uskrsnulim Isusom kristom? Evo svjedočanstva jedne mlade katoličke majke o tome, kako se djeca vjerom odgajaju za ljubav: Ona kaže: «S mužem sam vjenčana prije šest godina i imamo četvero djece … Poslije vjenčanja svaku večer molimo za djecu koju nam Bog daje … Sve smo veću odgovornost osjećali mi roditelji pri krštenju svakog djeteta … Svaku se večer molimo Bogu i preporučamo mu cijeli svoj život. Posebno sam Bogu preporučivala ono koje je pod mojim srcem počelo rasti. Svako dijete, nakon što je bilo povijeno, uzela sam u naručje, učinila sam na njemu znak križa i poljubila ga. Time sam željela malenome, svojim poljupcem posredovati Božju ljubav. Djeca se jedno za drugim uključuju u molitvu … U djetetu se osjećaj za pravi odnos prema Bogu počinje razvijati odmah u početku njegova života, odnosom oca i majke prema njemu … Muž i ja zajedno se molimo za rasvjetljenje i pomoć Duha Svetoga, da ne bismo svojim odgojem pokvarili Božji nacrt s djecom. Molitvom želimo u djeci odgajati osobni odnos prema Bogu. Želimo im usaditi u svijest da s njim lako razgovaramo». Tako djeluje obitelj, ta prva škola ljubavi!

Bez obiteljske molitve, pogotovo ako još izostane i nedjeljna euharistija, djeca rastu u duhovnom smislu kao što bi cvijeće cvalo u hladnjaku.

Crkva najsavršenije moli slaveći Euharistiju. Euharistija je najveća tajna vjere jer u euharistijskom otajstvu Bog svojom svemogućnošću i ljubavlju ide do kraja svoje ljubavi. Isus Krist, na oltaru žrtvene ljubavi sav se daje nama da bismo mi oživjeli za novi život milosti i postali baštinicima nebeske slave. Kad se vjernička zajednica okupi oko oltara da slavi misu, ona je na otajstven način na Golgoti pod Križem, uključuje se u njegovu ljubav i sebe u toj ljubavi prikazuje Bogu. Kad čiste duše prima svetu pričest, Crkva se životvorno sjedinjuje s Isusom Kristom da on bude njezin život i zalog otkupljenja. Stoga je sudjelovanje vjernika u misi najsavršenija molitva zajednice, jer tada ona moli snagom Kristove žrtve i u Kristovom ljubavi i poslušnosti prikazuje se Ocu. Pred veličinom euharistijskoga otajstva, veliki učitelj Crkve i obraćenik Augustin kliče: «O sakramente pobožnosti! O znaku jedinstva! O vezo ljubavi!». Ako je, dakle, Crkva euharistijska zajednica jer joj je euharistija «srce i vrhunac života», onda pravi, potpuni njezin član moće biti samoonaj koji zaista živi od euharistije. Sveta pričest, kad ju primi u čistu dušu, daje mu novu snagu da svladava požude i čini dobro rastom u krepostima. Bitni sadržaj slavlja nedjeljne svete mise je euharistijski susret s uskrsnulim Gospodinom! Katekizam katoličke Crkve naglašava da je župa temeljna zajednica u kojoj se svake nedjelje događa euharistijsko slavlje,d a bi se pripadnici te župske obitelji sabirali u taj dan oko Božjega oltara. Nedjelja je dan kada obitelj može svoje smireno zajedništvo živjeti u počinku. To zajedništvo kršćanske obitelji, posebno je obogaćeno euharistijskim slavljem. Evo svjedočanstva jedne jednostavne vjernice koja mi je pisala: «Iako samo udaljeni od crkve, naša je vjera živa … Za mene je nedjelja bez mise prazna. Tu ja crpim moć za život!». Majka je brojne djece!. Pamtim iz moje rodne župe tri djevojke koje su redovito dolazile nejdljom i blagdanima na misu iz udaljenosti od 6 kilometara, po svakakvom vremenu. Neki su im govorili da baš ne bi trebale ići tako daleko na misu, pogotovo kada je loše vrijeme. One su odgovarale: «Mi ne možemo živjeti bez mise!». Cjelovito sudjeluju u misi oni koji čuvaju svoju dušu od teškoga grijeha, a i prema lakom grijehu nisu ravnodušni, i tako čiste duše pristupaju svetoj pričesti. Ako netko ima teški grijeh na duši, a želi primiti Isusa u svetoj pričesti, dužan je pomiriti se s milosrdnim Ocem u svetoj ispovijedi. Iz Euharistije struji u dušu skrušenih vjernika svjetlo za savjest, raspoloženje za izbor dobra i odbijanje zla; u dušu se ulijeva snaga za dosljedan kršćanski život. Euharistija najbolje odgaja vjernike za civilizaciju ljubavi ikuoturu života.

Ovdje bismo postavili pitanje: gdje je škola molitve? Škola molitve je Crkva kad moli, ali je prva škola molitve obitelj!

Obitelj je prenositeljica biološkog života i života vjere, ali to čini danas s velikim poteškoćama. Za nas vjernike obitelj bi trebala biti «kućna Crkva» ili Crkva u malom, to jest osnovna stanica Crkve. U tom smislu obnova Crkve i društva počinje s obnovom obitelji. Bilo bi lijepo da kvalitetom obiteljskog života, naše obitelji stvaraju ozračje u kojem će se poštivati život i kreposti čistoće, istine i ljubavi. Tako obnovljena obitelj može postati rasadište svetosti, mjesto posvećenja, života, rada, svjedočenja vjere, kao i kolijevka svećeničkih i redovničkih zvanja.

Roditelji su prvi i glavni odgojitelji vlastite djece. Oni su odgojitelji zato što su roditelji, sve druge institucije u odgojnom postupku mogu djelovati u ime roditelja. Odgojitelj je osoba koja u duhovnom smislu «rađa». Roditeljski poziv sastoji se baš u tome da se djeca odgajaju u pravim vrijednostima života. Dijete nije samo tijelo kojem treba hrane i odijela; dijete ima i dušu s njezinim moćima koje treba usmjeravati mudro i ustrajno prema dobru. Vjerski odgoj u obitelji, prva je zadaća i prvi uvjet istinskoga odgoja. Evo jednog svjedočanstva koje potvrđuje ono ško smo o odgoju kazali. Jedan narkoman, izliječen metodom rada i molitve u specijalnoj zajednici, svjedočio je zašto je pao u pakao droge. Kazao je: «Moji su roditelji bili bogati, davali su mi novaca, ali ništa mi nisu dali za dušu!». Čuo sam osobno to svjedočanstvo! Bez pravoga vjerskoga odgoja, u duši izraste šikara poroka.

Blagopokojni papa svete uspomene Ivan Pavao II. u svom govoru o obitelji godine 1998. kazao je: «U obitelji se odlučuje budućnost Crkve i cijeloga društva!». Ako je tako, a jest tako, onda se svaka obitelj mora vratiti na svoj izvor gdje je nastala, a to je TROJEDINI BOG.

Obitelj Krista stavlja na prvo mjesto kada se dnevno moli, a molitva je prva zlatna nit koja veže obitelj s Bogom i kada na dan Gospodnji slavi svetu misu-Euharistiju.

Preporuke:

Obitelji, kao što brižno pazite da vam djeca ne jedu nezdravu hranu, istom brigom pazite da Vam neprimjereni TV programi ne truju srca djece. Obitelji, dnevno zajednički molite, da ne izgubite duhovni «kisik» života, a to je prisutnost Krista! Obitelji, slavite s ljubavlju nedjelju u euharistijskom slavlju.

- Obitelji, vrati se svojem Bogu, tamo gdje si nastala.