Povijest

Nadbiskupsko sjemenište u Splitu, osnovao je splitski nadbiskup Stjepan Cosmi 25. ožujka 1700. Od tada su se u sjemenišnim školama otvorenoga tipa: potpunoj gimnaziji (do 1817.) i filozofskim studijama (do 1849.) i bogoslovnim studijama (do 1821.) odgajali i školovali mnogi đaci i studenti iz Splita i cijele Dalmacije.

Zavod je već g. 1706. dobio vrijednu biblioteku, koja je ujedno bila prva splitska javna biblioteka, jer je bila dostupna ne samo sjemenišnim profesorima i đacima nego i svim školovanim Splićanima. Najveći broj vrijednih knjiga darovao je splitski svećenik Ivan Paštrić, tada umirovljeni profesor rimskoga kolegija Urbanianum, pa je stoga i nazvana "Paštrićevom" (Bibliotheca Pastritia).

NOVO USTROJSTVO ŠKOLSTVA I PODIZANJE NOVE ZGRADE SJEMENIŠTA

Sjemenišni je filozofski studij u doba francuske vladavine reorganiziran u licej. Tako su zavodske škole uz stanovite promjene u nastavnom planu i programu zadržale dotadašnju ulogu u školovanju duhovne i svjetovne mladeži iz grada, šire okolice. Međutim, nove su austrijske vlasti g. 1817. sjemenišnu gimnaziju pretvorile u državnu koju su od tada pohađali i sjemeništarci. Potom su g. 1821. obustavile i sjemenišni bogoslovni studij pripremajući otvaranje visoke bogoslovne škole za bogoslove svih dalmatinskih biskupija sa sjedištem u Zadru.

Godine 1868. dovršena je nova sjemenišna zgrada na sadašnjem mjestu. Svi su sjemeništarci pohađali državnu gimnaziju do konca šk. g. 1905./06. Zavod je unatoč raznim teškoćama i krizama tijekom tih 50 godina uglavnom uspješno vršio svoju glavnu zadaću odgajajući svećeničke kandidate splitsko-makarske biskupije i nekih drugih koje nisu imale svoga sjemeništa, posebno najbliže hvarske. Sjemeništarci su se među đacima državne gimnazije redovito isticali primjernim vladanjem i dobrim učenjem.

RAZDOBLJE PONOVNOG USPONA I NOVA KRIZA

Nastojanjem biskupa Filipa Franje Nakića napokon je g. 1906. u sjemeništu otvorena dva najviša gimnazijska razreda (VII. i VIII.), a potom g. 1908. još dva (V. i VI.). Nakon što je toj nutarnjoj gimnaziji g. 1925. priznato pravo javnosti, otvarani su postupno i niži gimnazijski razredi, tako da je g. 1928. upotpunjena na svih osam razreda.

U tom vremenu dograđivana je i posuvremenjivana sjemenišna zgrada, pa je potom i broj sjemeništaraca, splitske i drugih biskupija (kotorske, hvarske, krčke i nekih drugih), dosegao povijesni maksimum.

Dugogodišnji ravnatelj sjemeništa je nastojao učvrstiti disciplinu i duh sjemeništa, ali najveće je odgojne uspjehe dao sjemenišni duhovnik don Grgo Bučić, kojega u kojemu su svi gledali sveca. Biskupska klasična gimnazija uspješno je djelovala do g. 1942., kad je pod pritiskom talijanskih vlasti i ratnih neprilika opet morala obustaviti djelovanje. Broj sjemeništaraca, koji su od tada pohađali državnu gimnaziju, spao je na mali broj.

PROCVAT SJEMENIŠTA

Splitski biskup Klement Kvirin Bonefačić se pobrinuo da već g. 1945. opet zaživi sjemenišna gimnazija unatoč teškom poraću komunističkog režima.

Cijelu sjemenišnu zgradu zauzimala je tada vojna bolnica, koja se silom proširivala i na djelove susjedne zgrade Centralnoga bogoslovskog sjemeništa. Nije mu preostalo drugo nego u već skučene prostorije toga drugog zavoda smjestiti učenike i školu. Odgojitelji i profesori, od tada gotovo isključivo svećenici, vršili su rado i uspješno svoje službe prihvaćajući skupa s đacima život u potpunoj oskudici, radeći bez ikakve plaće i socijalnog osiguranja. Tako je u sjemeništu opet mogla djelovati gimnazija sa osam razreda, bez ikakvih prava, a višestruko nadzirana od državnih vlasti i tajnih službi. Ona je djelovala do g. 1952., kad je odlukom tih vlasti ostala bez nižih razreda. Pohađali su je još i sjemeništarci iz sjemeništa hercegovačkih franjevaca s Poljuda i franjevaca trećoredaca iz Sukoišanske ulice, dok nisu komunističke vlasti sudskom presudom donesenom nakon montiranoga procesa godine 1956. zabranile djelovanje gimnazije i svim spomenutim sjemeništima. U vrijeme sve veće krize komunističke Jugoslavije i potom popuštanja pritiska prema Crkvi, sjemenište je g. 1963. opet otvoreno. U međuvremenu su sve srednje škole bile svedene na četiri razreda. Tako je i sjemenišna gimnazija, koja se od tada morala nazivati Srednja vjerska škola za spremanje svećenika, počela s prva dva razreda, da bi g. 1965. bila upotpunjena na sva četiri. Nakon nove reforme državnih srednjih škola opet je u Splitu i srednjoj Dalmaciji bila jedina koja je i dalje đacima pružala klasičnu izobrazbu.

VRAĆANJE OTETIH PRAVA I POVRATAK U VLASTITU KUĆU

Nakon demokratkih promjena u Republici Hrvatskoj sjemeništu je opet vraćena njegova stara zgrada, ali u posve zapuštenom i ruševnom stanju, tako da su zavod i škola bili prisiljeni i dalje se služiti montažnim zgradama podignutim u međuvremenu uz rub dvorišta Centralnoga bogoslovskog sjemeništa. Gimnaziji je vraćeno staro ime, dijelom modificirano te je g. 1991. opet dobila pravo javnosti. Od tada ponovno kao u Cosmijevo doba prima i vanjske đake. U netom obnovljenu i preuređenu staru sjemenišnu zgradu škola je premještena na početku šk. god. 1999./2000. Stambeni dio pripremljen je za smještaj sjemeništaraca tek u veljači 2000. Tako su se napokon ostvarili svi uvjeti da mogne u miru proslaviti 300. obljetnicu postojanja.