Sjemeništarac danas - svećenik sutra

Svaki čovjek ima vlastito zvanje od Boga, jer svatko je pozvan da bude «dionik božanske naravi», i da u svom životu nasljeduje Isusa Krista. Ali postoji specifično zvanje u Crkvi po kojem Duh Sveti obogaćuje Crkvu i svijet, a to je duhovno zvanje (svećeničko i redovničko zvanje). To zvanje se danas shvaća kao dijalog između Boga i čovjeka. To prije svega znači da duhovno zvanje nije samo jedan trenutak u povijesti pojedinca nego trajan proces koji je neodvojiv od osobnog razvoja. Moglo bi se ovako reći: duhovno zvanje je životni projekt, tj. nije statičko pitanje, nego dinamičan proces, uvijek otvoreni zadatak. Ono uključuje tri važna Gospodinova koraka prema čovjeku: izbor, poziv i poslanje.

Gospodin Isus, svojim učenicima povjerava odgovornost da nastave njegovo poslanje. Mnogo je onih koji su velikodušno odgovorili i još uvijek odgovaraju na njegov trajni poziv: «Idi za mnom!». Stoga molitva za zvanja treba još više ojačati u našem životu. Molitva koja treba biti klanjanje pred otajstvom Boga i zahvala za «velike stvari» što ih je On učinio i ne prestaje činiti za sve nas. U središtu svih molitvenih inicijativa stoji Euharistija. Oltarsko otajstvo ima odlučujuću vrijednost za rođenje i sazrijevanje zvanja. Iz Euharistijskog otajstva pozvani mogu zahvatiti snagu da se potpuno posvete navještaju evanđelja. Razmatrati Kristovo lice s Marijom, «euharistijskom ženom». Kao Marija ljubiti Isusa. O svetosti i oduševljenju pozvanih ovise mnogi dječaci i djevojčice na koje Gospodin ozbiljno računa u svom planu ljubavi. Snaga svjedočanstva svećenika i osoba posvećena života, je poseban dar zajednici.