Glazbeni odgoj u Zavodu

Glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se ističe između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto pjevanje, združeno s riječima, tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije. (SC 112)

Glazba ima svoje duboko djelovanje i ostavlja trag u čovjeku. Djelujući mirno i neprimjetno, preko osjetila uha, glazba dolazi direktno do mozga i ostavlja određene poruke. U odgoj je glazba ušla jako davno: stari Grci smatrali su glazbenu izobrazbu vrlo korisnom. Osim što pruža mladom čovjeku određene vještine i znanje, glazba oblikuje ponašanje, djeluje na osjećaje, vježba pamćenje i strpljivost. Pjevajući u zboru, sami sebe vježbamo u prilagođavanju zajednici, dok ujedno svojim glasom doprinosimo cjelovitom slušnom doživljaju glazbe. Tako jedan mali glas koji se ne bi nikada usudio zapjevati sam pred okupljenom zajednicom, u zboru najednom postaje sastavni dio svečanom liturgijskog slavlja. Pjevajući Bogu, uzdižemo svoje srce, kao i srca onih koji nas slušaju. Tonovi ulaze u naše pamćenje kao tanke niti koje izazivaju osjećaje, prenose nam radost i ushićenje duše koja slavi Boga. Isto tako, tonovi ulaze u naše dubine i otapaju debele naslage nesvjesnog. Glazba može izraziti ono što ne možemo izreći, može nas povući u mistična stanja i otvoriti put razmatranju, molitvi i ispovijedi.

Poučavanje i vježbanje glazbe u sjemeništima i novicijatima doprinosi općem oblikovanju osobe. Od oblikovanja glasa i psalmodijskog pjevanja do pjevanja u zboru i sviranja u manjim skupinama i orkestru, učenici se vježbaju osnovnoj glazbenoj kulturi i liturgijskoj praksi. Osobito je naglašeno savladavanje jednog instrumenta s tipkama, kao posebna vježba koja njeguje koncentraciju, strpljivost i pamćenje. Čitajući note u dva različita ključa za desnu (u violinskom) i lijevu ruku (u basovom ključu) istovremeno, te pokrećući prste i slušajući rezultat svoga rada, učenik savladava visoki intelektualni napor. Zato je opravdano obligatno učenje glazbe u početnom odgoju, bez obzira na ranije poznavanje glazbe, posjedovanje estetski ugodnog glasa ili poteškoća u pjevanju. Postizavanje određene tehničke spretnosti nije uvjet za glazbeni odgoj. Više je potrebna ustrajnost u postupnom odgajanju vlastitog sluha. Slušno razlikovanje i nijansiranje pomoći će u daljnjem vježbanju.

Pristup i odnos prema liturgijskoj glazbi može imati samo onaj koji je iskusio dugotrajno, iscrpljujuće i ponekad dosadno vježbanje. Ali onaj sklad koji ulazi u našu dušu pjevajući, svirajući ili slušajući glazbu, uzvisuje molitvu i oplemenjuje svaku našu misao.

Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja. Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! (Ps 9,2-3)